Shakespeare - ROMEO I JULIJA

-BIOGRAFIJA-
William Shakespeare rođen je 1564. godine u gradiću Stratfordu na Avonu. O njegovu se životu malo toga zna. U zreloj je dobi počeo pisati i glumiti, a smtra ga se i za suvlasnika kazališta Globe. 
Sumnja se da on nije pisao sve svoje drame, nego da ih je pisao Bacon. Njegov opus obuhvaća 37 djela. Najpoznatije su drame ''Romeo i Julija'', ''Mletački trgovac'', ''Julije Cezar'', ''Na Tri kralja'', ''Kralj Lear''...
Umro je 1616. godine.

-KNJIŽEVNI ROD: drama
 
-VRSTA DJELA: tragedija

-VRIJEME RADNJE: nekoliko dana
 
-MJESTO RADNJE: Verona, Mantova

-GLAVNI SUKOB: mržnja između obitelji Capuletti i Montecchi

 -O DJELU UKRATKO:
 
Zaplet: Romeo prerušen dolazi na večeru kod Capulettijevih; Romeo i Julija se zaljubljuju
Vrhunac: Romeo je prognan zbog ubojstva Tibalda, a Juliji naređuju da se mora udati za Parisa; Julija pije napitak kako bi izgledala mrtva, no Romeo misli da je mrtva te popije otrov i umre, a Julija se budi i probode si prsa bodežom
Rasplet: svećenik Lorenzo priča kako je došlo do te nesretne situacije; Montecchi i Capuletti se pomire

TEMA: Tajna ljubav pripadnika zavađenih obitelji. Zabranjena ljubav.

LIKOVI:
ESCALO, veronski knez
PARIS, mlad plemić, knežev rođak
MONTECCHI i CAPULETTI, glave dvoju zavađenih obitelji
ROMEO, Montecchijev sin
JULIJA, Capulettijeva kći, 13 godina (rođena 31. srpnja)
GOSPOĐA MONTECCHI
GOSPOĐA CAPULETTI
JULIJINA DOJILJA
MERCUZIO, knežev rođak i Romeov prijatelj
BENVOGLIO, Montecchijev sinovac i Romeov prijatelj
TIBALDO, Capulettijev sinovac
LORENZO i GIOVANNI, franjevci
 BALTAZAR i ABRAHAM, Montecchijeve sluge
SAMSON i GRGUR, Capulettijeve sluge
CAPULETTIJEV ROĐAK
PETAR
PARISOV PAŽ
MERCUZIJEV PAŽ
LJEKARNIK
PRVI, DRUGI, TREĆI SVIRAČ
PRVI, DRUGI, TREĆI STRAŽAR

 SADRŽAJ:

PROLOG:Kor govori o sadržaju radnje. Dvije su časne i slavne obitelji u zavadi godinama, no iz njih iznikoše dva zaljubljena srca koja zbog obiteljske svađe tragično završe svoju ljubav i živote.
„Sad slušajte, a naš će biti trud, / Da ne bude vam pažnja uzalud.“

PRVI ČIN

1. prizor:
Na trgu Verone nalaze se Samson i Grgur, Capulettijeve sluge, s mačevima i štitovima. Razgovaraju o tome kako će Montecchijevim slugama pokazati da nisu kukavice i osvetit će im se. Nailaze Montecchijeve sluge Baltazar i Abraham te Samson nagovara Grgura da započne nekakvu svađu s njima. To će postići griskanjem palca (u Shakespearovo je doba to bio poznat izazov na borbu).
Abraham shvati njihov poziv te se počnu svađati oko toga čiji je gospodar bolji. Uto s različitih strana uđu Benvoglio i Tibaldo. Sluge se bore, te im Benvoglio izbije oružje iz ruku naređujući im da prestanu s borbom. Tibaldo ga provocira što sudjeluje u borbi s jadnicima, te napadne Benvoglia. Iz jedne i iz druge kuće (Capulettijeve i Montecchijeve) dolazi još ljudi koji sudjeluju u općoj borbi. Napokon dolaze i glave obiju obitelji, no i oni se samo nastavljaju svađati, bez ikakva pokušaja da zaustave borbu svojih ljudi.
Dolazi knez Escalo s pratnjom i zaustavlja taj metež, grdeći glave obitelji što su dopustile da dođe do toga. Kako bi istražio tko je započeo borbu, govori Capulettijevima da sad pođu s njim dati izjavu, a Montecchi neka dođu sutra poslijepodne u Villafrancu na ispitivanje. 
Odlaze svi osim Montecchija, gospođe Montecchi i Benvoglia. Montecchi pita tko je započeo borbu, na što Benvoglio odgovara da je borba već trajala kad je on došao pa ih je on htio rastaviti, no došao je Tibaldo i napao ga. I tako je sve više ljudi dolazilo i borilo se, sve dok nije došao Escalo i napokon sve to zaustavio. Gospođa Montecchi ga pita gdje je Romeo. Benvoglio kaže da je vidio jutros kako šeće vrtom, valjda želeći u samoći malo srediti misli, te ga Benvoglio nije htio smetati. Montecchi kaže da su mnogi već vidjeli Romea kako sam šeće, no nitko ne zna razlog toj njegovoj depresiji. Benvoglio vidi da Romeo stiže, te kaže Montecchijevima da odu jer će on pokušati saznati koji je razlog Romeovu jadu.
Montecchi i gospođa odu, a dolazi Romeo. Benvoglio upita Romea zašto je despresivan. Romeo veli da je zaljubljen, ali je tužan jer se njegova ljubav Rosalina zaklela na cjeloživotnu čistoću. Benvoglio kaže neka pokuša ne razmišljati o njoj, neka gleda i ostale ljepotice pa će ju brzo preboljeti: „Čuj savjet moj i ne misli već na nju.“. Romeo kaže da mu ništa ne može skrenuti misli s nje, no Benvoglio kaže da će mu pomoći.

2. prizor:
Na ulici razgovaraju Capuletti, Paris i sluga. Paris kaže da je šteta što su dvije tako moćne obitelji već godinama u zavadi, no ipak mijenja temu i pita Capulettija što misli o njegovoj prosidbi. Želi se oženiti Julijom. Capuletti kaže da Julija nije još navršila ni četrnaestu godinu i da bi on najradije da prođe još dvije godine prije nego ju nekom da. Paris mu govori kako su se neke djevojke i mlađe udavale, no Capuletti govori da mu je ona jedino dijete koje mu je još živo (imao je još djece, no umrla su) i ona mu je jedina nasljednica, stoga govori Parisu neka pokuša steći Julijinu naklonost pa će vidjeti što će biti nakon toga. Što god Julija odluči, njezin će ju otac podržati. Capuletti govori Parisu kako će danas organizirati večeru na kojoj će biti mnogo časnih ljudi, pa stoga poziva i njega, kako bi se mogao družiti s Julijom. Capuletti daje slugi popis uzvanika kojima će sluga otići udijeliti Capulettijev poziv na večeru te Capuletti i Paris odlaze.
Sluga ostaje sam brinući se kako će uspjeti pronaći ljude s popisa kad ne zna čitati kako treba i stoga želi prvo pronaći nekog obrazovanog čovjeka da mu pomogne. Uto dolaze Benvoglio i Romeo. Benvoglio i dalje govori Romeu da mora pronaći novu ljubav kako bi prebolio staru. Capulettijev ih sluga pozdravi, pitajući ih znaju li čitati. Romeo veli da zna, stoga mu sluga preda popis uzvanika na Capulettijevu večeru da mu pročita. Romeo mu pročita, te ga upita gdje je ta večera. Sluga mu kaže da je večera kod Capulettijevih, te nadodaje da dođu i oni (Benvoglio i Romeo), ali samo ako nisu iz Montecchijeve obitelji. Benvoglio kaže Romeu da će mu i Rosalina biti na toj večeri, pa stoga neka idu i oni kako bi se Romeo uvjerio da Rosalina nije onakva kakvom se čini. Kaže mu da mu je Rosalina lijepa zato što ju ni s jednom nije imao prilike usporediti, ali na toj će večeri imati priliku. Romeo se složi da idu na večeru, „ali ne, da to doživim, / Već jedino da svom se zlatu divim“. Odu.

3. prizor:
Soba u Capulettijevoj kući; uđu gospođa Capuletti i Julijina dojilja tražeći Juliju. Uđe i Julija. Gospođa Capuletti želi razgovarati s Julijom jer se sad već odrasla djevojka: „Bit će joj / Četrnaest ljeta.“, odnosno za dva tjedna navršit će četrnaest. Dojilja se prisjeća Julijina djetinjstva, kako je jednom trčala i ozlijedila glavu. Budući da dojilja nije prestajala govoriti, Julija i njezina majka joj kažu neka već jednom ušuti, a gospođa Capuletti kaže da želi s Julijom razgovarati o njezinoj udaji. Julija veli da o tome nije još razmišljala. Majka joj kaže kako se Paris želi oženiti njome, te ga nastavi hvaliti ne bi li se Julija smilila i rekla da će se udati za njega. Govori Juliji da ga dobro pogleda na večeri, te ju pita može li ga zavoljeti. Julija odgovori: „Pa gledat ću da zavolim ga, ako / Od gledanja se ljubav može rodit - / Al u tome će tvoj me nauk vodit, / I ne ću dalje puštat oči svoje, / No privoljenje dopušta im tvoje.“. Dolazi sluga reći da je večera poslužena i da su gosti pristigli, stoga tri žene odlaze na večeru.

4. prizor:
Romeo, Mercuzio i Benvoglio su na ulici; stavili su maske na lice (običaj je bio da oni koji nisu pozvani na zabavu, stave maske na lice i onda kad uđu u kuću, ispričaju svoj smioni dolazak posebnim govorom u kojem bi slavili ljepotu gospođa ili ljubaznost domaćina). Dogovoriše se da će ući, otplesati koji ples te otići, no Romeo kaže da on ne može plesati jer je previše utučen zbog neuzvraćene ljubavi. Benvoglio i Mercuzio ga zadirkuju. Uplašiše se da nisu zakasnili na večeru, no Romeo primijeti: „Ne – prerano smo stigli, bojim se, / jer moja duša sluti neku kob, / Što sad još stoji među zvijezdama, / Al počet će svoj gorki, strašni tijek / Večeras još na ovoj zabavi / I jadnom kaznom smrti prerane / Završit put života mrskoga, / Što zatvoren je tu u prsima“. Nakon Romeova monologa odluče ući.

5. prizor:
Dvorana u Capulettijevoj kući. Svirači čekaju, a sluge ulaze raspravljajući o tome što sve moraju raditi.
Ulaze Capuletti, Tibaldo, Romeo, Mercuzio, Benvoglio, gospođa Capuletti, Julija, dojilja i ostali. Capuletti naredi sviračima da počnu svirati kako bi gospoda i gospođe mogli plesati. Romeo ugleda djevojku koju ne poznaje, a koja mu se mnogo svidi, te pita jednog od slugu zna li tko je ona. Sluga kaže da ne zna. Romeo kaže: „Kad ples se svrši, ja ću je potražit / i uz nju blagu dvilju ćud razblažit. / Sad vidim, da je to mi prva ljubav, / Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.“. Tibaldo čuje i prepozna da je to netko od Montecchijevih i stoga kaže sluzi neka mu donese njegov bodež. Capuletti pita Tibalda zašto je tako bijesan, a Tibaldo mu odgovori da je na večeri Romeo Montecchi, došao im se rugati. Capuletti mu kaže neka pusti Romea na miru jer će tako samo upropastiti zabavu. Tibaldo bijesan ode.
Romeo prilazi Juliji govoreći joj lijepe riječi, te ju napokon i poljubi. Kaže kako je svojim usnama otklonila njegove grijehe, no ona veli kako ih je sad ostavio njoj. Stoga ju on još jednom poljubi kako bi ju oslobodio od tih grijeha. Dolazi dojilja i kaže Juliji da majka želi razgovarati s njom. Romeo upita dojilju tko je djevojčina majka, a ona mu odgovori da je to gospođa Capuletti. Romeo je jadan, poljubio je kći svog neprijatelja. Benvoglio dolazi po njega da idu kući. Odlaze svi osim Julije i dojilje.
Julija pita dojilju tko je bio mladić s kojim je maloprije razgovarala. Dojilja kaže da ne zna, no ode se raspitati. Vraća se i veli da je to Romeo Montecchi. I Julija je očajna, zaljubila se u sina svojih neprijatelja. Njih dvije odu.
Ulazi kor i pjeva o tome kako se rodila ljubav koja će zauvijek biti zabranjena, no oni će ipak naći načina da se vide.

DRUGI ČIN:

1. prizor:
Ulica kraj vrta Capulettijevih. Romeo sam ulazi u vrt; popne se preko zida. Naiđu Benvoglio i Mercuzio. Mercuzio je sretan što je Romeo otišao kući spavati, no Benvoglio mu kaže da je sad vidio Romea kako se penje preko zida u Capulettijev vrt. Pokušavaju ga dozvati natrag, no bezuspješno. Shvatiše da je previše zaljubljen i da gleda i misli samo na Juliju. „Hajd'emo – čemu da ga tražimo, / Kad i ne želi da ga nađemo.“

2. prizor:
Romeo je u Capulettijevu vrtu. Želi vidjeti Juliju. „Al tiho! Kakva svjetlost prodire / Kroz onaj prozor tamo? To je istok, / A Julija je sunce.“
Julija se pojavi na prozoru, no nije vidjela da je Romeo u vrtu. Dok ju on gleda, ona priča sama sa sobom, uzdiše za njim: „Romeo, o Romeo! Zašto si / Romeo? O zataji oca svog, / Odbaci ime to – il ako nećeš, / Prisegni da me ljubiš, pa ću ja / Poreći da se zovem Capuletti. (...) Tek tvoje ime moj je dušmanin, / Jer ti si ti i bez tog imena. „Montecchi“ nije ruka niti noga / Ni lice niti trup ni drugo ništa, / Što pripada muškarcu. Drugo ime / Na sebe uzmi – ime nije ništa! / Što nazivljemo ružom, slatko bi / Mirisalo i s drugim imenom. / Baš tako bi Romeo, da i nije / Romeo, svu milinu svoju divnu / Sačuvao i bez tog imena. / Romeo moj, odbaci svoje ime, / Jer ono nije dio bića tvog, / I mjesto njega uzmi mene svu!“.
Romeo joj se pokaže. Ona u početku ne zna tko je to jer je mračno, no prepozna ga po glasu. On joj govori da ga je ljubav dovela k njoj. Razgovaraju o tome koliko vole jedno drugo. Uto Julija začuje svoju dojilju kako ju zove te nakratko uniđe u sobu. Ubrzo se vraća i govori Romeu, ako ju on iskreno voli, ona će sutra poslati svoju dojilju k njemu kojoj on treba reći kad i gdje želi da se vjenčaju. Nakon toga Julija odlazi, no ubrzo se vrati na prozor. Pita Romea u koliko sati da pošalje dojilju k njemu, a on odgovara da ju pošalje u devet ujutro, ni časka kasnije. Zažele jedno drugom laku noć te odlaze svatko svojoj kući.

3. prizor: 
U ćeliju redovnika Lorenza pred zoru ulazi Romeo. Lorenzo ga upita zašto je ustao tako rano, ili možda nije ni išao spavati? Romeo kaže da je proveo slatku noć budan. Lorenzo misli da je Romeo bio s Rosalinom, no Romeo kaže da je nju već i zaboravio. Govori mu da svim srcem ljubi Capulettijevu kći. Lorenzo mu prigovara kako je mogao tako brzo zaboraviti onu ljubav zbog koje je toliko patio i isto tako brzo našao novu ljubav zbog koje će također patiti. Romeo mu kaže neka ne prigovara jer se njemu jako žuri pa je najbolje da pođu da mu Romeo može reći svoje planove u kojima će mu Lorenzo pomoći.

4. prizor:
Benvoglio i Mercuzio po ulici traže Romea. Romeo se nije uopće vratio kući, a Mercuzio govori da je to sigurno zato što još pati za Rosalinom. Benvoglio kaže kako je Tibaldo poslao pismo Romeo u kojem ga izaziva na dvoboj, no i Mercuzio i Benvoglio uvjereni su da će mu Romeo odgovoriti na izazov kako i priliči. Mercuzio govori kako Tibaldo nije i propalica ni kukavica, da je pravi majstor u borbi. Dok Mercuzio govori o Tibaldovim manirima i vještinama, Benvoglio primijeti da dolazi Romeo. Prigovaraju mu što sinoć nije bio s njima, nego je lutao tko zna kamo. Govore mu da se nekako promijenio, da nije više depresivan kao prije, da je sad sav neki poletan i društven. 
Nailaze Julijina dojilja i Petar, sluga. Mercuzio zbija šale na račun dojiljine dobi, zbog čega mu dojilja govori da je bezobrazan. Ona kaže da treba razgovarati s mladim Romeom i stoga Benvoglio i Mercuzio odlaze. 
Romeo sad govori dojilji plan. Kaže neka Julija poslijepodne nekako dođe k ocu Lorenzu na ispovijed i tad će ih Lorenzo vjenčati. Nakon toga Romeo kaže dojilji neka pozdravi Juliju, te ode. Nakon njega odlaze i dojilja i Petar.

5. prizor:
Julija je u vrtu Capulettijevih, razgovara sama sa sobom kako je u devet sati ujutro poslala dojilju k Romeu kako bi dogovorili vjenčanje. Dolaze dojilja i Petar, što Juliju silno razveseli. Petru govore neka ode stati na vrata, „čuvati stražu“, te njih dvije ostaju same. Dojilja se žali kako ju sad boli cijelo tijelo od te šetnje, no Julija ju požuruje neka već jednom kaže što je Romeo rekao za vjenčanje. Dojilja napokon govori Juliji neka poslijepodne ode na ispovijed, a tamo će ju čekati Romeo te će ih otac Lorenzo vjenčati. Dojilja će sad nabaviti ljestve uz pomoć kojih će se Romeo večeras popeti k Juliji u sobu. Julija je sretna zbog svega, te njih dvije ubrzo odlaze.

6. prizor:
Romeo i Lorenzo su u Lorenzovoj ćeliji u samostanu. Lorenzo traži Božji blagoslov za Romeovo vjenčanje.
Dolazi i Julija. Romeo i Julija govore si koliko vole jedno drugo, a Lorenzo ih ostavlja same, ali samo nakratko jer bez Božjeg blagoslova ne smiju dugo ostati nasamo.

TREĆI ČIN

1. prizor:
Mercuzio, Benvoglio, paž i sluge nalaze se na trgu. Benvoglio moli Mercuzija da odu jer ne želi da naiđe Tibaldo pa da se posvađaju. Mercuziju je to smiješno jer je Benvoglio inače od onih ljudi što se svađaju sa svima zbog kojekakvih nebitnih stvari, a sad tobože želi izbjeći svađu. Dok Mercuzio tako govori Benvogliu, primijete da dolazi Tibaldo s pratnjom. 
Tibaldo želi razgovarati s njima dvojicom, pita Mercuzija gdje je Romeo jer je primijetio da Mercuzio svuda ide s njim. Benvoglio ih nagovara neka se idu svađati na neko skrovitije mjesto jer tu na trgu svi gledaju u njih, no Mercuzio ne želi uzmaknuti.
Dolazi Romeo. Tibaldo mu govori da je hulja, no Romeo se ne želi svađati s njim. Tibaldo se ipak želi boriti s njim jer ga je Romeo mnogo puta uvrijedio, no Romeo to niječe i govori: „Kunem se, / Da nikad uvrijedio te nisam / I da te ljubim više nego možeš / I zamisliti, dok ne doznaš razlog / Toj ljubavi – i to ti budi dosta, / Moj Capuletti, koje ime cijenim / Baš ko i svoje rođeno.“. Mercuziju je dozlogrdilo Tibaldovo šepurenje te stoga uzima mač i izaziva Tibalda na borbu, što Tibaldo spremno prihvaća. Njih se dvojica bore unatoč tome što ih Romeo pokušava smiriti. Tibaldo tad rani Mercuzija, a onda ode sa svojim pristašama. 
Mercuzio zapomaže te stoga šalje paža po vidara (liječnika). Romeo mu govori neka bude hrabar jer sigurno nije teško ranjen te će se brzo oporaviti. Mercuzio stalno proklinje i Capulettijeve i Montecchijeve, neka obole od kuge obje obitelji. Benvoglio odvodi Mercuzija, no ubrzo se vraća Romeu govoreći mu da je Mercuzio umro. Romeo sad zna da mora osvetiti njegovu smrt: „Što tu se zače, mora da se svrši.“. Vraća se i Tibaldo, te ga Romeo napadne. Iz te je borbe Romeo izašao kao pobjednik, a Tibaldo je smrtno ranjen. Benvoglio kaže Romeu neka pobjegne jer će ga osuditi na smrt ako ga nađu. 
Romeo tad odlazi, a oko Tibaldova se tijela počinju okupljati građani, pitajući kamo je nestao Tibaldov ubojica. Napokon dolazi i knez Escalo u pratnji Capulettija i Montecchija i njihovih supruga. Escalo upita tko je ubio Tibalda, a Benvoglio mu reče: „Iskazat ću vam, dični kneže moj, / na koji način zametnuo se boj. / Tibaldo pade od Romea našeg, / Al on je smako Mercuzija vašeg.“. Gospođa Capuletti plače nad mrtvim Tibaldom. Escalo upita tko je uopće započeo tu svađu, a Benvoglio mu ispriča sve o tome kako je Tibaldo zapravo izazvao Romea na borbu, no Romeo u početku nije htio ni čuti za borbu, ali umiješao se Mercuzio, kojeg je Tibaldo ubio, a zatim je Romeo htio osvetiti njegovu smrt ubivši Tibalda. Gospođa Capuletti reče Escalu neka ne sluša što Benvoglio govori jer je on Montecchi i želi zaštititi Romea i stoga laže o svemu. Escalo reče da će izgoniti Romea iz grada i bolje mu je da ga više ne vidi ovdje.
Nakon toga svi odu.

2. prizor:
Julija je u svom vrtu. Ne može dočekati noć da vidi svog Romea. Uto dolazi dojilja noseći uže u ruci, uže koje će poslužiti Romeu da napravi ljestve i popne se k Juliji. 
Dojilja joj govori da je mrtav, iz čega je Julija zaključila da je Romeo mrtav. No dojilja kaže da je mrtav Tibaldo, Romeo ga je ubio i stoga je prognan iz grada. Julija je očajna zbog toga jer joj je to gore nego da je Romeo mrtav; očajna je znajući da je Romeo blizu, a ne smije ga nikad više vidjeti. Dojilja joj govori da se Romeo skriva kod oca Lorenza pa će otići k njemu. Julija joj kaže: „O nađi ga i ovaj prsten daj / Mom vojnu vjernom. Reci, neka dođe. / Da posljednji se oprostimo put.“. Nakon tog razgovora obje odu.

3. prizor:
U Lorenzovoj ćeliji. Lorenzo govori Romeu da je čuo da će zbog ubojstva Tibalda Romeo biti prognan iz grada. I on je očajan zbog te kazne jer zna da više nikad neće vidjeti Juliju. To mu je gore od smrti.
Začuje se kucanje na vratima. Lorenzo govori Romeu neka se sakrije u njegovu radnu sobu. Na vratima je Julijina dojilja, nosi poruku za Romea. Dojilja govori da je Julija očajava otkad je čula koja je Romeova kazna, na što Lorenzo odgovara da je i Romeo takav. Dolazi i Romeo, uplakan. Lorenzo mu govori neka bude sretan što je osuđen na progonstvo, a ne na smrt jer uvijek postoji mogućnost da se knez Escalo smiluje i dopusti mu da se vrati u grad. Kaže neka noćas ide k Juliji kao što je i planirao, ali neka ne ostaje do zore jer će ga inače netko vidjeti, a tad mu nitko više neće moći pomoći. Romeo govori dojilji neka prenese taj plan Juliji, a tad se dojilja sjeti da je Julija poslala Romeu prsten te mu ga preda i odlazi.
Romeo je sretan što će moći vidjeti Juliju. Lorenzo mu govori neka se čuva, neka ne ostaje do zore, a dok je u progonstvu, boravit će u Mantovi, a Lorenzo će mu s vremena na vrijeme slati sluge koje će ga obavještavati o stanju u gradu. 

4. prizor:
U jednoj od soba u Capulettijevoj kući razgovaraju Capuletti, gospođa Capuletti i Paris. Paris se želi što prije oženiti Julijom, te gospođa Capuletti kaže da će odmah sutra ujutro ispitati Juliju što misli o tome. Capuletti je uvjeren da će Julija pristati na udaju, te dodaje kako je najbolje da se vjenčaju u četvrtak, odnosno za tri dana. Paris se složi s njim, te se tad rastanu i odu na počinak.

5. prizor:
Romeo i Julija su u Julijinoj sobi. Bliži se zora, pa Romeo mora ići, no Julija se ne želi rastati s njim pa smišlja svakojake izgovore kako bi ga još samo malo zadržala uz sebe. Romeo veli da je spreman umrijeti ako ona to želi, pa će ostati ako treba i cijeli dan, no Julija ipak ne želi da on umre te mu govori neka pođe. No ipak oboje nekako slute kako im se bliži kraj života. Dolazi dojilja reći im da je već svanulo te da s Julijom želi razgovarati njezina majka i Romeo sad mora ići kako ga ne bi uhvatili. Romeo odlazi kroz prozor koristeći uže koje je pribavila dojilja.
U Julijinu sobu ulazi njezina majka. Julija plače zbog rastanka s Romeom, no njezina majka misli kako plače zbog Tibalda te joj govori kako će osvetiti njegovu smrt, neka se Julija ništa ne brine. Julija glumi kako mrzi Romea te govori kako će biti zadovoljna tek kad ga vidi mrtva. Majka joj govori neka se razvedri jer će u četvrtak postati ženom mladog grofa Parisa u hramu svetog Petra. Julija govori da se nema namjere udavati: „A kad i budem htjela, kunem se, / Romea – kojeg znaš da mrzim – volim / No Parisa.“.
U sobu dolazi i Capuletti te mu supruga govori kako je Julija rekla da se neće udati za Parisa, no on joj na to odgovara da se ili uda za Parisa ili neka ide iz njegove kuće. Nakon što otac ode, i majka joj govori neka radi kako god želi jer joj ni ona nema više što za reći.
Kad su oboje otišli, i dojilja savjetuje Juliji neka se najbolje uda za Parisa. Julija ih ne želi poslušati jer ni oni ne poštuju njezine želje, te govori dojilji neka kaženjezinoj majci da se ide ispovijediti kod oca Lorenza. Nakon što dojilja ode, Julija je smislila plan kako će otići Lorenzu neka joj pripravi neki svoj lijek (Lorenzo se bavio pripravom lijekovima od bilja) i pomogne joj.

ČETVRTI ČIN

1. prizor:
Paris je došao posjetiti oca Lorenza i obavijestiti ga o vjenčanju s Julijom koje se treba održati u četvrtak. Lorenzo se čudi što je vjenčanje tako brzo nakon Tibaldove smrti te pita zna li Julija za to da je vjenčanje u četvrtak. Paris govori kako je Julijin otac rekao da se vjenčaju tako brzo kako bi Julija što prije preboljela Tibaldovu smrt. 
Uto dolazi i Julija, na ispovijed. Paris ju već sad naziva svojom ženom, što Juliji nije baš milo, no pravi se da je sve u redu. Kaže da je došla ocu Lorenzu na ispovijed pa zato Paris odlazi. 
Julija odmah iznosi Lorenzu svoje jade. Nada se da je Lorenzo smislio kako će pomoći Romeu i Juliji da ostanu zauvijek zajedno. Lorenzo kaže da je čuo kako se ona mora udati za Parisa i da ništa ne može odgoditi taj događaj. Julija mu na to kaže da bi se radije ubila nego se udala za Parisa: „Ne reci, oče, da si o tom čuo, / Van da mi kažeš, kako to ću spriječit, / Il ako tvoja mudrost ne zna lijeka, / Nazovi mudrom moju namjeru, / I ovaj nož će smjesta mi pomoći! / Romeovo je srce s mojim Bog / Udružio, a naše ruke ti -“. Lorenzo veli kako je smislio kako da pomogne Juliji. Kaže, ako joj je milija smrt od udaje za Parisa, onda može podnijeti i to da se čini da je mrtva. Smislio je lijek od kojeg će Julija zaspati i činit će se mrtva, a kad ju odnesu u grobnicu, Romeo će čekati da se ona probudi i onda će moći živjeti zajedno. Lorenzo nadodaje kako će on poslati Romeu pismo u kojem će mu objasniti cijelu situaciju i doći će čekati da se ona probudi. Ona se složi sa svime, kaže da ju nije strah ničega, te Lorenzo kaže kako će poslati jednog od redovnika u Mantovu da preda Romeu pismo, a Julija neka izvrši plan. Julija se pozdravi s Lorenzom i ode.

2. prizor:
Na trijemu Capulettijeve kuće Julijini roditelji i dojilja sa slugama dogovaraju sve za vjenčanje. Uto dolazi Julija s ispovijedi. Capuletti je vidno sretan što će se njegova lijepa kći udati za grofa Parisa, a Julija je također sretna, ali samo prividno. Julija kaže dojilji da joj pomogne izabrati nakit za četvrtak. Majka kaže da do četvrtka ima puno vremena za to, no Capuletti govori neka samo ode jer sutra treba ići u crkvu dogovoriti sve detalje oko vjenčanja. Julija i dojilja odu.

3. prizor:
Dojilja i Julija izabrale su haljinu za vjenčanje, no sad ju Julija moli neka ju ostavi samu jer mora mnogo molitava izmoliti kako bi Bog blagoslovio njezin život pun grijeha.
Uđe i gospođa Capuletti, no i njoj Julija govori što i dojilji, da ju ostave samu večeras, te gospođa Capuletti i dojilja odlaze.
Julija se sprema popiti napitak od kojeg će zaspati. No ima neke sumnje: možda je taj napitak zapravo otrov jer Lorenzo želi da ona umre jer ga je sramota što ju je potajice vjenčao s Romeom. No ako i nije otrov, što ako se probudi sama u grobnici, gdje će pored nje ležati mrtvi Tibaldo, te ju toliko prenerazi taj prizor mračne grobnice pa poludi? Pored sebe je stavila bodež za slučaj da se probudi prije nego što je mislila pa se ipak bude morala vjenčati s Parisom. Ipak voli Romea te ispija napitak (utorak je navečer) i padne na postelju.

4. prizor:
U Capulettijevoj kući već naveliko teku pripreme za sutrašnje vjenčanje. Dojilja odlazi po Juliju jer se treba spremiti i otići sa zaručnikom u crkvu. Bezuspješno pokušava probuditi Juliju i tad shvati da je Julija mrtva (dakako, samo prividno) te počne glasno zapomagati i zvati Capulettija i gospođu. Prvo dolazi gospođa Capuletti pitati dojilju zašto viče, no shvativši razlog, i ona poče zapomagati. Dođe i Capuletti te ostane bez riječi od boli.
Dolaze Lorenzo i Paris sa sviračima pitati je li Julija spremna ići u crkvu. Capuletti im tad donosi ružne vijesti. Nadodaje i kako će sve što su spremili za vjenčanje, sad poslužiti za pogreb. Lorenzo im svima savjetuje da se odu spremiti kako bi mogli Juliju ispratiti na vječni počinak.

PETI ČIN

1. prizor:
Ulica u Mantovi. Romeu dolazi Baltazar prenijeti tužne vijesti iz Verone: Julija je mrtva. Romeo je slomljen. Traži od Baltazara papir i crnilo kako bi napisao pismo, te brze konje kako bi još večeras otišao iz Mantove. Pita Baltazara nije li mu neki redovnik dao pismo koje je trebao predati Romeu, no Baltazar mu odgovara da nije. Romeo mu tad govori neka ode, a on će ubrzo za njim. Baltazar ode.
Romeo govori kako će večeras ležati zajedno s Julijom u grobu, no mora smisliti kako će to izvesti. Sjeti se da je u blizini neki ljekarnik te će od njega zatražiti nekakav otrov. Ljekarnik mu isprva ne želi ništa prodati jer se boji smrtne kazne koja je propisana za svakog tko proda nekome otrov, no ubrzo promijeni mišljenje jer mu Romeo nudi puno novaca, a ljekarnik je siromašan. Sad Romeo može izvršiti što je naumio.

2. prizor:
K Lorenzu dolazi otac Giovanni kojeg je Lorenzo poslao da Romeu preda pismo, no Giovanni nije uspio izvršiti taj nalog jer nije mogao zbog redara ući u Mantovu. Budući da je u Veroni vladala kuga u nekim dijelovima, redari su posumnjali da su i Giovanni i njegov pratitelj možda bolesni te ih ne htjedoše pustiti u Mantovu.
Lorenzo je očajan, ne zna kako će sad spasiti stvar. Mora otići što prije do Julije u grobnicu jer će se ona uskoro probuditi, a ponovno će pisati u Mantovu i reći Romeu sve, a Juliju će dotle zadržati u svojoj ćeliji kako bi dočekala Romea.

3. prizor:
Pored grobnice obitelji Capuletti nalaze se Paris i njegov paž. Pažu je rekao neka ugasi baklju jer ne želi da ga itko vidi. Donio je Juliji cvijeće te želi biti s njom. Kaže pažu neka ode na ulaz i pazi da netko ne naiđe, a ako tkogod naiđe, neka zazviždi. Paž učini što mu je Paris rekao iako se boji što će biti sam usred groblja. 
Paris stavlja cvijeće pored Julije i govori kako će joj svake noći tako donositi. Uto paž zazviždi te se Paris skloni jer se netko približava.
To ulaze Romeo i Baltazar. Romeo daje Baltazaru pismo koje treba predati Romeovu ocu te mu govori neka sad ode i ostavi ga samog s Julijom. Također mu govori, ako vidi da se vratio iz znatiželje, vidjeti što to Romeo radi, ubit će ga. Baltazar ode, no ipak se skrije nedaleko grobnice jer vidi da je Romeo poludio i da snuje zle stvari pa će on biti u blizini kako bi to pokušao spriječiti.
Romeo ulazi u grobnicu, a Paris stane pred njega želeći spriječiti da oskvrne Julijino tijelo. Počnu se boriti te Romeo ubije Parisa. Romeo tad popije otrov i umre govoreći: „U cjelovu / Ovako umirem!“.
Uto stiže i Lorenzo na groblje te vidjevši Baltazara, kaže mu da mu pomogne ući u grobnicu. Baltazar mu govori da je i Romeo unutra već pola sata. Također, Baltazar govori kako je zaspao i usnuo da se Romeo borio s nekim i ubio ga. Lorenzo mu govori neka on sad ode, a Lorenzo će sam unutra izvidjeti situaciju. 
Lorenzo uđe i ugleda svu tu krv. Vidi mrtve Romea i Parisa. Uto se Julija probudi. Lorenzo joj govori da trebaju otići odavde jer čuje da netko stiže. Julija pita za Romea, te ga tad ugleda pored sebe mrtvog. Lorenzo više ne smije oklijevati i mora otići da ga ne nađu tu. Julija vidi da je Romeo popio otrov: „Ha, otrovom je dokrajčio muke! / O tvrdice, zar sve si popio - / Ni kapi nisi drugarske mi htio / Prepustiti, da pođem s tobom? / Poljubit ću ti usnice, jer možda / Još osta nešto jeda na njima, / Da umremo od istog napitka.“. Julija poljubi Romea. Julija čuje buku izvana te uzima Romeov bodež i probode si grudi: „Tu, tu su tvoje korice!“.
Ulaze stražari i Parisov paž. Vide ih sve mrtve. Drugi pak stražar nalazi Lorenza koji je sav uplašen i dršće. Dolazi knez Escalo s pratnjom, a ubrzo i obitelj Capuletti jer im nije jasno čemu sva ta buka koja se stvorila oko njihove grobnice. Stražar im govori kako su unutra mrtvi Julija, Romeo i Paris. Capuletti je očajan jer shvaća da je Julija tek sad mrtva, kad si je probola srce Romeovim bodežom. Dolazi i Montecchi. Escalo mu prenosi vijest o Romeovoj smrti, na što Montecchi odgovori da mu je i supruga umrla noćas, zbog tuge što je Romeo prognan i tako daleko od nje. 
Lorenzo im tad priča kako je došlo do tog nemila događaja, a Baltazar im predaje pismo koje je Romeo napisao svom ocu. Escalo kaže da Romeovo pismo potvrđuje Lorenzove riječi. Tad govori Capulettiju i Montecchiju: „A sada amo dušmani! Montecchi / I Capuletti – evo, kakav bič / Na vašu mržnju pade. Ljubavlju / Razorilo je nebo vašu radost! / A ja sam trpeć važu omrazu, / Izgubio dva mila rođaka - / I tako svi smo sada kažnjeni!“.
Capuletti pruža ruku Montecchiju u znak pomirbe, a Montecchi kaže da će njegovoj kćeri u Veroni podići kip od suha zlata, a Capuletti nadodaje kako će Romeo zauvijek sjati uz njegovu Juliju; „Dvije jadne žrtve naše mržnje klete“.
Escalo govori: „Maglovit mir nam nosi ova zora, / Od bola sunce svoju glavu skriva - / Koješta još ispitati se mora, / Da nekriva razaznamo od kriva - / Jer težu kob nitko nije žeo / No Julija i mili njen Romeo.“